***
i opet me vlastiti pad prenu iz sanjalačkih tlapnji
ušićarit sam htio jedan tvoj cjelov na raspucale usne
kao melem na ranu osjetljivog srca ali eto
božji mi je dar nevjerojatna glupost kojom isijavam
nosim pozu pjesnika u očima i prezirem obične
a tako bih rad i sam bio običan i neprimjetan
baš onako kao kad sam u tvojoj blizini
remetiš mi koncentraciju a ni ne osjećaš me
oko mi ovo jedno neprestano suzi od prašine
koju si digla svojim prolaskom i ne stidim se
plačem kao što plaču starci za nestalom mladošću
ljubavnici za izgubljenim ritmom noći
i ništa ne ću promijeniti predobro znam
ali svejedno samog sebe žalim to mi je predah
uživam u žalopojki vlastite duše to je put
u ludilo svijeta bez tvoga bitisanja
i opet me vlastiti pad prenu iz sanjalačkih tlapnji
ušićarit sam htio jedan tvoj cjelov na raspucale usne
kao melem na ranu osjetljivog srca ali eto
božji mi je dar nevjerojatna glupost kojom isijavam
nosim pozu pjesnika u očima i prezirem obične
a tako bih rad i sam bio običan i neprimjetan
baš onako kao kad sam u tvojoj blizini
remetiš mi koncentraciju a ni ne osjećaš me
oko mi ovo jedno neprestano suzi od prašine
koju si digla svojim prolaskom i ne stidim se
plačem kao što plaču starci za nestalom mladošću
ljubavnici za izgubljenim ritmom noći
i ništa ne ću promijeniti predobro znam
ali svejedno samog sebe žalim to mi je predah
uživam u žalopojki vlastite duše to je put
u ludilo svijeta bez tvoga bitisanja