***
Elegiju da ti neizmjernom tugom
Lagano u uho šaputati stanem,
Elegiju kojom mogu sve da ganem…
Ne možeš ni znati kakvom me porugom
Anonimci časte jer se usuđujem
Izreći ono mi bitno, pa nastoje
Zlobom riječi nami sudbinu da skroje.
Zavist više raste što te više štujem…
Ali šta se trudim, šta li brinem time,
Gospođica šuti, pogled spušta dolje,
Radost moju muti mimo svoje volje…
Elenu sad budim poljupcima rime,
Bit će da je tako ipak svima draže,
Ako bih i plako, to je zbog blamaže.
Elegiju da ti neizmjernom tugom
Lagano u uho šaputati stanem,
Elegiju kojom mogu sve da ganem…
Ne možeš ni znati kakvom me porugom
Anonimci časte jer se usuđujem
Izreći ono mi bitno, pa nastoje
Zlobom riječi nami sudbinu da skroje.
Zavist više raste što te više štujem…
Ali šta se trudim, šta li brinem time,
Gospođica šuti, pogled spušta dolje,
Radost moju muti mimo svoje volje…
Elenu sad budim poljupcima rime,
Bit će da je tako ipak svima draže,
Ako bih i plako, to je zbog blamaže.